Procena uticaja projekta na životnu sredinu jeste preventivna mera zaštite životne sredine zasnovana na: izradi studije, sprovođenju konsultacija uz učešće javnosti, analizi alternativnih rešenja, utvrđivanju i predlaganju mera kojima se štetni uticaji mogu sprečiti, smanjiti ili otkloniti.
Predmet procene uticaja su projekti koji se planiraju i izvode, promene tehnologije, rekonstrukcije, proširenje kapaciteta, prestanak rada i uklanjanje projekata koji mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu. Nosilac projekta za koji je obavezna procena uticaja ili za koji je utvrđena potreba procene uticaja ne može pristupiti realizaciji projekta bez saglasnosti nadležnog organa na studiju o proceni uticaja, u skladu sa Zakonom o proceni uticaja na životnu sredinu.
Pored ovih, predmet procene uticaja su i projekti koji su realizovani bez izrade studije o proceni uticaja, a nemaju odobrenje za izgradnju ili upotrebu za koje se radi Studija o proceni uticaja zatečenog stanja na životnu sredinu.
Procena uticaja na životnu sredinu predstavlja jedan od proaktivnih mehanizama delovanja u pogledu zaštite životne sredine i omogućava: identifikovanje i procenu budućih uticaja projekta na životnu sredinu, identifikovanje potencijalnih mogućnosti za poboljšanje u pogledu životne sredine i određivanje mera potrebnih za sprečavanje, smanjenje i ublažavanje negativnih uticaja. Takođe, zajedno sa učešćem i konsultovanjem javnosti, procedura može da pomogne u rešavanju širih ekoloških problema i ostvarenju širih ciljeva politike u oblasti životne sredine. U okviru EU, procedura procene uticaja regulisana je EIA Direktivom (85/337/EC) iz 1985. godine, čije su revizije izvršene 1997., 2003., 2009., 2011. i 2014. godine.
U pravnom sistemu Republike Srbije, procedura procene uticaja projekata na životnu sredinu uređena je Zakonom o proceni uticaja na životnu sredinu („Sl. glasnik RS“, br. 94/2024), kao i podzakonskim propisima koji bliže uređuju pojedina posebna pitanja u okviru postupka procene uticaja na životnu sredinu, i to su:
Jedan od izuzetno značajnih elemenata u samoj proceduri je uključivanje javnosti i obaveza formiranja tehničke komisije.
Predmet procene uticaja su projekti koji se planiraju i izvode, promene tehnologije, rekonstrukcije, proširenje kapaciteta, prestanak rada i uklanjanje projekata koji mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu.
U proceduri procene uticaja na životnu sredinu, razlikuju se tri faze (u zavisnosti na kojoj se listi nalazi projekat, prolazi se kroz jednu, dve ili više faza):
I Faza: Odlučivanja o potrebi procene uticaja projekta na životnu sredinu
II Faza: Određivanja obima i sadržaja Studije o proceni uticaja
III Faza: Odlučivanja o saglasnosti na Studiju o proceni uticaja na životnu sredinu
Subjekti koji učestvuju u proceduri procene uticaja na životnu sredinu su: nosilac projekta, nadležni organ, obrađivač studije, zainteresovani organi i organizacije i zainteresovana javnost.
U slučaju kada se odstupi od dokumentacije na osnovu koje je izrađena studija o proceni uticaja na životnu sredinu na koju je data saglasnost, ili ako se sa realizacijom projekta ne otpočne u roku od dve godine od dana prijema Rešenja o saglasnosti na studiju, nosilac projekta je u obavezi da pre podnošenja zahteva za izdavanje odobrenja za izgradnju po izmenjenoj dokumentaciji, podnese nadležnom organu Zahtev o ažuriranju postojeće studije o proceni uticaja na životnu sredinu. Zahtev o ažuriranju postojeće studije sadrži podatke propisane za zahtev za određivanje obima i sadržaja studije o proceni uticaja.